sitnice iz nasega maloga mista i cile vale
kulanorinska
Brojač posjeta
145795
Arhiva
« » stu 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Shoutbox
::
Blog
četvrtak, studeni 15, 2012
Poštovani,

Pomoću P poželjeh portalu podastrijeti pučki prikaz poniranja prvog  podpredsjednika, prčevitog, pompoznog, prepotentnog političara.

Pun pobjedničkog ponosa pompozno predstavio poteze partnerskog Plana.

Podsjeća:prethodnici – pravi pljačkaši, pustošili Pereciju, postavljali političke pulene po pozicijama. Preuzimanjem  Perecije polivalentni partneri  pokreću, pošteno pristupaju, planiraju podići privredu.

Planiraju puno prištediti proračunu. Predstoji pritezanje pojasa. Pučanstvu. Političarima prema potrebi poneku pinkicu. 

Pravdanjem  potrebe poticanja poduzetništva, planiranja povećanja produktivnosti  poput  pituravanja  pročelja, preambiciozni prvi podpredsjednik  preserantski prosipao pamet. Poreznicima podijelio pljuske prozivajući  porezni puk – premalo poslujete, prevelike plaće primate, pritom premalo para premijeru priskrbite. Podrugljivo  poručivao pojedinim piskaralima – previše pričate, pogrešno pišete, pobogu previše pitate !

Proračun podbacio. Pogrešan plan, premalo priljeva para, prevelika  potrošnja. Priteži! Priteži! Ponovo premalo para. Pritiskaj ponovo! Pučanstvo Perecije popizdilo . Psuju premijera, pa prvog podpredsjednika. Ponovo  povećanje pristojbi, prestanak plaćanja poticaja, puno poruka poput : poštovani, prekoračili …


Prezaposleni potražuju poštenu plaću. Preostala pozamašna populacija potražuje priliku – posao. Partnerski planeri  pokušavaju  plasirati projekte.Poput Plomina.

Prvi podpredsjednik  planove prečesto promijenio, preformulirao. Postali planovi PEDESET PET.

Porazni podaci poslovanja. Plahi pokušaji poticanja privrede. Ponovo prazne priče, plasiraju pozitivne projekcije poput petoljetke.

Prvi podpredsjednik  pobrao posljednje  pozicije popularnosti. Puk prezire prepotenciju, pucanj prazne puške. Puk prepoznao  prečeste promjene planova. Prevareni, poniženi, popljačkani, prezasićeni političkim porukama ,planovima povratka ponosa, pristojnog postojanja,  poručuju: - puna pipa prvog podpredsjednika  !!!



Prilikom privatnog putovanja preenergični političar prekomjernim pritiskanjem papučice  presudio paru pučana.  Potom procesuiran. Pa pimplao pričekujući presudu. Pukla presuda !

Prilikom  povratka poslije posjete petrolejskim pašama presijedi  predsjednik priopćio porazni podatak. Predsjednik potapšao pa priopćio: Pušiona !

 Poslije presude prvi podpredsjednik  podastro puku prisilno političko ( pretpostavljam privremeno ) povlačenje.

Premijer pokušavao pomoći prijatelju. Prosto prošmrcao. Prvi podpredsjedniče – prijatelju, pobogu  - potreba  prave prijatelje pričekivat. Poput  Penelope.

Prvi  podpredsjednik  postaje prvi požarni. Poslije ponoći.

Pusićka postaje prva podpredsjednica. Ponovo promašaj! Piši propalo !

kulanorinska @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2012
Malo o lozi

Uz pšenicu, ječam i masline, vinova loza je jedna od najstarijih uzgajanih biljnih kultura. Najvjerojatnije potječe iz okolice Kaspijskog mora ili južne Europe. Lozu su uzgajali stari Feničani, a sa otočja između Azije i Grčke, vinova loza je preko Grčke stigla i na jadranske otoke, Siciliju i na Apeninski poluotok[. Pouzdano se zna da se loza prije 6.000 godina uzgajala u Egiptu. Na prostor današnje Hrvatske ovu je biljku donio rimski car Marko Aurelije, a raširio ju je po cijeloj Panoniji.

1874. godine u Europu je iz Amerike donesena plijesan (peronospora) a prvi puta se pojavila u engleskim vinogradima. 

1860. godine u Francuskoj se pojavila trsna uš (filoksera) koja se vrlo brzo proširila po cijeloj Europi i uništila svu europsku lozu. Nakon takve katastrofe i uz puno truda te uloženih financijskih sredstava podignuti su novi vinogradi čija je podloga bila američka loza. Njen je korijen bio otporan na ovu vrstu uši.



Na području Hrvatske vinovu lozu su uzgajali starosjedioci u Hrvatskoj, nakon čega su razvoj vinogradarstva nastavili Grci, a tu su tradiciju dolaskom na ove prostore nastavili i Hrvati. Za vrijeme kneza Mutimira postojao je peharnik ili vinotoča, dvorski časnik zadužen za čuvanje i točenje vina. Procvat hrvatskog vinogradarstva nastavlja se u Srednjem vijeku. Površina sa nasadima vinove loze 1888. godine bila je 172 tisuće hektara, što je bilo tri puta više nasada nego danas

Vinova loza je, kao važna kultura u Hrvatskoj, našla svoje mjesto i na pozadini kovanice od 2 lipe.

U Hrvatskoj postoji oko 130 autohtonih sorti vinove loze, a Plavac mali crni je najznačajnija dalmatinska i hrvatska vinska sorta iz koje se proizvodi naše autohtono najpoznatije crno vino Dingač, koje je 1961. godine postalo prvo naše vino sa zaštićenim geografskim porijeklom. Od iste sorte se proizvodi i Postup, od 1967. godine drugo naše zaštićeno vino.

Osim plavca malog crnog, neke od sorti koje se uzgajaju u Hrvatskoj su graševina, malvasija dubrovačka, malvazija, pošip, maraština, žlahtina i brojne druge.

 

Već u 18. stoljeću bili su zasađeni neretvanski vinogradi, uz tok rijeke Neretve i njezinih rukavaca. Nakon napada štetnika filoksere na korijen loze, nestala je stara vinova loza, isključivo plavka ili plavina. /(plavkaplajkabrajdabrajdica), je vinska sorta crnoga grožđa udomaćena u vinogorjima Dalmacije, ali je samo u vinogorjima njenih podregija Sjeverna Dalmacija i Srednja i južna Dalmacija, te u podregiji Hrvatsko primorje uvrštena među preporučene. U popisu vina s oznakom k. z. p. samo su dva i to oba iz šibenskog vinogorja i iz kategorije stolno (s 11 do 12 % vol. alkohola i 5 do 6 g/l ukupne kiselosti), što rječito govori da se njeno grožđe pretežito koristi u proizvodnji ostalih crnih vina (stolnih i kvalitetnih) koja nastaju iz mješavine sorata./

Između Prvoga i Drugoga svjetskog rata proizvodile su se sadnice na podlozi američke loze i došlo je do značajne obnove vinograda. Melioracijom donjoneretvanskih blatija, šezdesetih godina prošloga stoljeća, stvorene su nove površine koje više nisu plavile i na koje je, u eksperimentalne svrhe, posađeno 109 sorti loze. Struka je procijenila da od crnih sorti najbolje rezultate daju cabernet souvignon i merlot, od bijelih rukaciteli i igni blanc, dok su cardinal i alfons la vale, u narodu poznatiji kao gavran, najbolji među stolnim sortama. A onda je počelo vađenje loze...

Prije dvadesetak godina u dolini su radile čak tri značajne vinarije, PIK Neretva, PPK Opuzen i Delta Rogotin. Samo PIK Neretva imao je zasađenih gotovo milijun loza na površini većoj od 230 hektara, a kapacitet vinarije bio je 270 vagona grožđa. PPK Opuzen i Delta Rogotin otkupljivali su kompletne količine potrebnoga grožđa iz privatnoga sektora, a kapacitet vinarije opuzenskoga PPK bio je 200 vagona, dok je Delta raspolagala kapacitetom od 300 vagona grožđa.

Tijekom Domovinskoga rata vinogradi su bili potpuno zapušteni i loza se više nije mogla regenerirati. Dogodilo se to u najgoremu trenutku, jer je loza, čiji je životni vijek u plantažnome vinogradu između 25 i 30 godina, došla u fazu kada je trebala dati najveće prinose. Nakon toga plantaže su završile u rukama privatnih osoba koje nisu pokazale pretjeran interes za vinogradarstvo. Počelo je masovno vađenje loze i sađenje drugih, ekonomski isplativijih kultura. Godina 1993. i 1994. zatvorene su sve tri neretvanske vinarije, a s PIK-om Neretva nestala su i vina pod zaštitom, jer je ta tvrtka imala svoje robne marke, cabernet souvignon i merlot.
Iako nitko ne raspolaže službenim podacima, prema procjenama stručnjaka danas je u dolini Neretve vinovom lozom zasađeno tek tridesetak hektara zemljišta. U razdoblju od 60-ih do polovice 80-ih godina prošloga stoljeća u Neretvi je bilo zasađeno između milijun i pol do dva milijuna trsova vinove loze na nešto manje od 300 hektara zemljišta. 

Danas imamo pojavu kultiviranja brdskih padina kod naselja Komarna gdje su hektari i hektari makije i krša pretvoreni u površine sa zasađenom lozom. Zemljište je uzeto na koncesije od Hrvatskih šuma na 50 godina. U tome prednjače prezimena Štimac, Tolj, Deak, Volarević, te firma Poljopromet koji već proizvode vina i plasiraju na tržište.

Zanimljivi podaci:

Slabo je poznato da je najveće vinogorje u Hrvatskoj upravo ono koje se nalazi u Pojezerju - između naselja Kobiljača, Otrić-Seoci, Dusina i Staševica.

 

Rimski grad Mogorjelo kod Čapljine je jedinstveni arheološki spomenik na čijoj se ulaznoj kapiji nalazi reljef s prikazom vinove loze i grožđa. 

Jedan od najpoznatijih svjetskih vinara je Desanac Miljenko Mike Grgich.

Slava Miljenka Mikea Grgića započela je 1976.  kada je radeći kao glavni enolog za vinariju Chateau Montelena, u Calistogi, u dolini Napa ovaj majstor napravio Chardonnay koji je na iznenađenje cijelog vinarskog svijeta na slijepoj degustaciji u Parizu potukao sve francuske Chardonnay-e, koji su u to vrijeme, ali ništa manje ni danas, smatrani za najbolje na svijetu. Miljenko danas ima vinograde i vinariju kod Trstenika na Pelješcu, kao i one u Kaliforniji. O njegovom životu snima se i film.

Podregija Srednja i južna Dalmacija dijeli se  na 12 vinogorja od Trogira do Konavala, gdje spada i vinogorje Neretva.

 Malo o nekim sortama

 

bratkovina

bijela dalmatinska autohtona vinska sorta koja je prema dostupnim zapisima nekada očito bila zastupljenija u sortimentu. Za razliku od drugih sorata ovog podneblja, karakterizira ju sposobnost nakupljanja kiselina. Najviše se uzgaja u vinogorju Korčula, gdje je, prema Pravilniku o Nacionalnoj listi priznatih kultivara v.l. (NN 159/04.), uvrštena među preporučene, tj. one koji su namijenjeni proizvodnji vina i drugih proizvoda od grožđa i vina s k.z.p. u podregiji Sjeverna Dalmacija. U tim krajevima njeno grožđe ulazi u sastav stolnih i kvalitetnih bijelih vina toga kraja, pridonoseći njihovoj svježini.

vranac

je najpoznatija crnogorska sorta iz koje se od davnina proizvodilo osebujno, nadaleko znano crno vino. Zbog sposobnosti da u grožđu nakupi visok sadržaj šećera (od 20 do 25%), da redovito i dobro rodi, da iz njegova grožđa proizvedeno vino ima cijenjenu tamnocrvenu do ljubičasto modrocrvenu boju uz visok sadržaj alkohola (od 12 do 13,5%vol.) i ekstrakta (između 25 i 30g/l), a u mirisnookusnoj sferi izrazit i ugodan vinski karakter, uzgoj mu se proširio u Makedoniji i u Republici Hrvatskoj. Pravilnikom o Nacionalnoj listi v.l. u RH. (NN 159/04.), ovaj je kultivar uvršten među preporučene samo u podregiji Sjeverna Dalmacija, dok je u svim drugim vinorodnim područjima njegov uzgoj dopušten do gospodarske amortizacije, i nakon toga se više ne bi smio saditi. O uvedbi (introdukciji) ove sorte u vinogorje Dalmacije zacijelo će valjati puno toga mijenjati. Naime, v. iziskuje vrlo suhu klimu s niskom relativnom vlažnošću zraka što nije slučaj za kraška polja Dalmatinske zagore. Zbog vrlo niske otpornosti na otkidanja bobica od peteljčica kada grožđe sazrije i poglavito u doba kišnih razdoblja i makar i kratkotrajnih ljetnih nevera (koje u Dalmaciji i u drugoj polovici kolovoza, kada sazrijeva nisu rijetkost) velik se dio uroda (bobica) trajno izgubi pa postoje i takva mišljenja prema kojima u dalmatinskom sortimentu ovoj sorti uopće nema mjesta. Ako se berba obavi na vrijeme, moguće je izbjeći opisane štete. U RH kvalitetno suho vino vranac proizvodi se i nudi tržištu iz vinogorja Imotski i Vrgorac. Ostali proizvođači to vino prodaju većim vinarijama ili ga sami koriste u sljubljivanju s crnim vinima.

 kadarun crni

 manje poznata sorta crnog grožđa što se zbog slabe kvalitete i niskog sadržaja šećera, unatoč velikoj rodnosti sve manje uzgaja. Još je ima u vinogorjima Dalmacije, južnije od rijeke Neretve gdje je u cijeloj vinogradarskoj podregiji Srednja i južna Dalmacija pravilnikom (NN 159/04.) uvrštena među preporučene, a zadržala se je i u vinogradima Crnogorskog primorja. Prerađuje se s ostalim sortama, gotovo nikada sama i služi u proizvodnji stolnih crnih, (a s obzirom na to da ne obiluje bojilima) i bijelih vina.

zlatarica

je preporučena sorta bijeloga grožđa u podregiji Dalmatinska zagora (NN 172/04.). S obzirom na dobru rodnost i sposobnost nakupljanja šećera, te kvalitetu vina koje je iz takva grožđa moguće dobiti, očito nije u praksi pravilno valorizirana.

 U Neretvi se za berbu grožđa kaže trgačina. ( Za one neupućene i one koji nisu iz Neretve )

Široj javnosti nije poznata legendarna izjava jednog Zažapca iz Mliništa koji je mudro odgovorio znatiželjnom gostu koji ga je upitao zašto i on ne krči vinograd i ne posadi mandarine ( to je bila masovna pojava sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ). Uznevjereno ga pogledavši naš je junak emotivno uzvratio: Pa kad sam ja iza mandarina pjevo !!!?

Prosječna potrošnja vina u RH iznosi 24,22 l na godinu po stanovniku, a u Dalmaciji 36,19 litara, na kontinentu 20,01 litara a u  Primorju 23,48. Pa kažu da su zagorci pijanci. Naj smo jači !!!

Malo o vinu :

Bog  vina

Dioniz i Bakho dva su imena istog boga, sina Zeusa i njegove ljubavnice Semele. Već su i sami Grci Dioniza zvali Bachosom, a kad su Rimljani to božanstvo uvrstili u svoju “reprezentaciju”, samo su latinizirali njegovo ime u Bacchus i štovali ga poput Grka.
A nije čudo da su Rimljani preuzeli baš tog grčkog boga jer je u moru strogih i okrutnih antičkih božanstava, Dioniz ili Bacho bio jedan od rijetkih obljubljenih. Nudio je slatke plodove i opojni napitak pun životne radosti. Bio je obljubljen i zato što nikoga nije progonio nego je i sam bio progonjen. Kad je Zeusova žena Hera saznala da ljubavnica njenog supruga nosi Zeusova sina, odlučila ju je ubiti. Prerušila se u dadilju i trudnu Semelu nagovorila da zamoli Zeusa da joj bar jednom pokaže svoju božansku moć i snagu. Zeus joj se ukazao u sjaju munja i tutnjavi gromova, a jedan grom je udario u kraljevsku palaču. Izbio je požar i Semela je u smrtnome strahu prijevremeno rodila sina.
Ne zna se točno gdje se to dogodilo. U većini zapisa piše da se Dioniz rodio u Tebi, ali spominje se još pet gradova: Naksos, Kreta, Elis, Teos i Eleuterij. Gdje god bilo, izazvalo je Zeusov bijes. Vrhovni je Bog, naime, odmah shvatio da je nasjeo spletki svoje žene te da mu sinu prijeti pogibelj. Oko nedonoščeta isprva je podigao visok zid od gusto isprepletenog bršljana. Kad je shvatio da djetešce samo neće preživjeti, dao ga je ušiti u vlastito stegno. Dioniz se tako dva puta rodio. Kasnije je na njega pazio Hermes, drugi Zeusov sin, a još kasnije Dioniza su od i dalje ljute Here čuvale nimfe. One su ga sakrile u duboku pećinu čiji je ulaz bio obrastao vinovom lozom. Tu je Dioniz zavolio ovu plemenitu biljku i opojno piće koje se od nje radi. Kad je porastao sadnice vinove loze poklanjao je ljudima, a pastira Ikarijusa je i naučio proizvoditi vino. Ikarijus je prema legendi Atenjane upoznao s vinovom lozom i vinom, a zbog toga ga je Zeus proglasio svoga sina proglasio bogom vina i vinogradarstva.
Dioniz je oženio Arijadnu, kćerku kretskog kralja Minosa koja je poznata po tome da je atenskome junaku Tezeju dala klupko konca kad je ulazio u labirint da ubije Minotaura. Po njoj se i konop koji danas speleolozi vuku po špiljama da se ne izgube zove Arijadnina nit. Dionizu, međutim, jedna žena nije bila dovoljna pa je ljubovao s Afroditom, boginjom ljubavi i ljepote s kojom je imao i sina Prijapa, kasnijega boga plodnosti.
Iako je i u staroj grčkoj bilo protivnika vina i njegove opojne moći, većina Grka je nekoliko puta godišnje slavila Dioniza. Jesenska se svečanost zvala Ambrozija. Tim se pojmom koji znači besmrtan, božji, božanski ili svet, nazivala hrana bogova, što će danas zasigurno izazvati kolutanje očiju kod onih koji pate zbog peluda istoimene biljke. Najveća je, pak, svečanost bila u proljeće i iz tih Velikih dionizija nastala su i mnoga dramska djela Eshila, Euripida, Sofokla i Aristofana. Uz ime boga Dioniza ili Bakhusa vežu se i drugi pojmovi, primjerice bakhantice. Riječ je o štovateljicama Bakha ili Dioniza čije su svetkovine prerastale u orgijanja pa se po njima razuzdane zabave nazivaju bakanalijama. Razuzdanost i prekomjernost bilo je ono što se najviše zamjeralo i Dionizu jer prekomjerno uživanje vina vodi u sigurnu propast. Vino treba piti u skladu sa starom grčkom uzrečicom “meden agan”, što znači “ničega previše”.

Nasuprot nekih kontradiktornih religijskih stavova o vinu, odnosno alkoholu, književnost je vino uvijek preporučivala. Još od antičke Grčke pjesnici hvale vino: Alkej, Anakreont, pa i sam Homer.

Predislamski Arapi bili su velike vinopije. Na početku objave Kur'ana nije se odmah zabranilo vino. Mnogi su njihovi pjesnici opjevali vino u svojim pjesmama. Ne manje nego u literaturi, alkohol postoji u biografijama pisaca, a među njima ima i onih što su umrli od posljedica alkoholizma. Na pitanje jednom književniku kako je unatoč alkoholu uspio doseći literarno majstorstvo, za razliku od mnogih koji su posve potonuli, umjetnik je odgovorio Ujevićevom rečenicom: "Ja sam noću pio, a danju radio."

U Tutankamonovoj grobnici našli su posude s vinom na kojima su bili “uklesani” podaci o vinu. Pisalo je kakvo je vino (bijelo ili crveno) te iz koje je regije.

Vina nemaju - jedna od najpotresnijih rečenica u bibliji. Isus je to riješio s lakoćom.

Poslovice o vinu

Armenske poslovice 

"Napili kozle vinom, pa pošlo ono da se s vukom bori."

"Vino i nijemog pretvori u slavuja."

Engleska poslovica 

"Kad vino tone, riječi plivaju."

Francuska  poslovica 

"Dan bez vina, dan bez sunca."

Japanske  poslovice

"Ko pije vino, ne poznaje njegovu štetnost; ko ga ne pije, ne poznaje njegove koristi."

"Pri prvoj čaši čovjek pije vino; pri drugoj čaši vino pije vino; pri trećoj čaši vino pije čovjeka."

Kineske poslovice

"Nekoliko čaša vina sklope stotinu poslova."

"Vino ne opije čovjeka, nego se čovjek opije sam."

Latinske poslovice 

"Neko vrijeme sam bio bogat, ali me tri stvari učiniše siromašnim: kocka, vino i žene."

"U vodi je lako potonuti, još lakše u vinu."

"Vino nema ključa."

"Vino piju ljudi - a ostale životinje vodu."

Mađarska poslovica

"Kad mlinar ima vode - on pije vino; kad nema vode - on pije vodu."

Njemačke poslovice 

"Malo vode - mnogo vina; mnogo vode - malo vina."

"U bačvi vina skrivena su mnoga čuda."

"Vino je mnoge čedne žene bacilo na leđa."

"Vino od ljudi pravi bogove i vragove."

"Vino otvara sve prozore u glavi da razum može odletjeti."

"Vino stvara prijatelje, a suze ih stavljaju na kušnju."

Portugalske poslovice 

"Gdje svi plaćaju, vino nije skupo."

"Kako vino ulazi, tako riječi izlaze."

"Ko ima dobro vino, ima dobrog prijatelja."

Slovenska poslovica

"I Bog bi bio dobre volje kad bi pio vino."

"Nije krivo vino nego onaj koji pije."

Talijanske  poslovice

"Bolje mutno vino nego bistra voda."

"Gdje je krčmarica lijepa i vino je dobro."

"Ujutro je vino olovo, u podne srebro, a navečer zlato."

Turska poslovica

"Dobro vino i lijepa žena - to su dva najljepša otrova."

Domaća

Ko vina večera, vode ruča.

S Kalabrije:

Miegliu vinu malidittu / ca'acqua santa,  -  „Bolje vino prokleto, nego voda sveta“,

 U mangiàri senza vìvari / è tronàri senza chiòvari,  - „Jelo bez vina je kao grmljavina bez kiše“.

  „Kad nebo ne bi voljelo vino, zar bi ga gajila sunčeva toplina!“



( Kina : Li Tai Po; 701.-726.)

„ Drž se sedam koraka od slona, deset koraka od žene i trideset koraka od pijana čovjeka.“           ( Indija )

„Čuvaj se ljenčarenja, jer ono donosi veću štetu nego pijanstvo.

(Perzija : Omar Ibn Al-Kattab)

"Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni.“  (Stari zavjet: Knjiga proroka Isaije)

„Tko na dug pije, dva se puta opija. (Albanija)

„ Vino ne zna za stid, ono ide bez košulje i hlača. (Nizozemska)

Vinum bonum, pax in domum. - Dobro vino, mir u kući.

Ne poznavati ukus vina, isto je što i ne vidjeti boje



kulanorinska @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.